Natrag na početnu stranicu Glasila

IZ POVIJESTI

Vinko Jakir

NJIHOVA POSLJEDNJA PLOVIDBA NA POČINAK

Na kraju plovidbene rute grobišta, počivališta odlazećih, posljednja luka i vječni dom, mjesto vapaja, natopljeno vrelim suzama.
U svoju zadnju luku na vječno počivalište uplovila su nenadano i prerano dva velika moreplovca, kapetani: ANTON I PINO.
Breljani, posebno Breljani pomorci, bilo gdje se nalazimo, skinimo kape, kleknimo, pognimo glavu u znak oproštaja s našim kapetanom duge plovidbe i prvim Breljaninom zapovjednikom prekooceanskih brodova, kapetanom ANTONOM ŽAMIĆEM. U doba najsnažnijeg stvaralaštva, u 42. godini života, napustio je komandne mostove prekooceanskih divova kojima je zapovijedao i upravljao, preplovio Atlantski, Tihi i Indijski ocean. Stručan i hrabar, odlučne volje, svoje oceanske divove sigurno je vodio kroz atlantske uragane, tihooceanske tajfune i indijske monsune.
Tako hrabar, stručan i human, nije se uspio othrvati u borbi za osobni život. Naše pomorstvo i njegova cijenjena obitelj izgubili su vrsnog pomorca, prijatelja, čovjeka, supruga, oca...
Ispratili smo i PINA JAKIRA na vječni počinak. Otišao je pomorac, brodovođa, vlasnik broda "VRULJA", jedini od "Medinih" koji je nastavio baviti se i unaprijeđivati onu pomorsku djelatnost kojom su se bavili i njegovi pradjedovi.
Pino je bio nadaren stvaralačkim radom i za vrijeme svog mukotrpnog života, u svom vlasništvu promijenio je pet motornih jedrenjaka, uvijek veće, bolje i, ljepše. Među brodarima trabakulantima duž hrvatske obale je zamijećen i priznat u svom pomoračkom radu. Njegov zadnji turistički m/j "VRULJA" ponos je ne samo Brela, već cijelog Makarskog primorja, jer ljepšeg i sigurnijeg u plovidbi na makarskome području za sada nema.
Mnoge breljanske obitelji morem su ostvarile svoju egzistenciju, osnovale su nove obitelji, to su moru zahvalne za sve što su u životu ostvarile.
Dragi moji Breljani, njegujmo uspomene na sve naše pomorce i ne zaboravimo da je svaki od njih dao svoj prilog u stvaranju i rastu naše trgovačke i ratne mornarice u našoj prošlosti, sadašnjosti, a sigurno će tako biti i u budućnosti.
Želja mi je da nađemo mogućnosti i da ostavimo našim pokoljenjima trajan znak sjećanja na sve breljanske pomorce.
Pokoj vječni, slava im i hvala!