IZ POVIJESTI |
|
mr. Milan Ivanac |
|
U SPOMEN GLAVARU BRELA MARKU ŽAMIĆU |
|
Ima ljudi koji nadžive
vrijeme. Pa i kad odu zauvijek, ostavljaju duboke tragove svog lučonoštva. Takav je bio i pok. Marko Žamić. Kazali su da je bio uzoran rodoljub, pošten, uman i obljubljen glavar Brela punih 50 godina. S požutjelih stranica "Narodnog lista" iz 1897. godine, list "Makarsko Primorje" je prije dvije godine prenio članak povodom stote obljetnice njegove smrti, pod naslovom - Umro glavar Brela. Uvrštavamo taj članak u ovaj naš glasnik, kao spomen na čovjeka koji je obilježio svoje vrijeme i svrstao se među poznate i priznate mještane. - Prijatelji i znanci nema vam više starog Marka Žamića! On izpusti svoju plemenitu dušu Bogu u krilo, dne 2 tekućega mjeseca (srpnja 1897.). Za cielih 50 godina bijaše obljubljeni glavar svomu selu. Za njegovim primjerom Breljani počeli liepo i pametno obrađivati svoju zapuštenu zemlju - to Brela, od najkukavnijeg sela, primjerom, ponukavanjem i mudrom upravom glavara Marka Žamića, postalo jedno od najljepših i najimućnijih sela cieloga makarskog primorja. Bio je bezprimjerni gostoljub. Mogu posvjedočiti ona mnogobrojna gospoda, koja su kroz ovo zadnjih 30-40 godina, dolazila u čarobne Soline, da tamo nađu sebi odmora ili okrjepu svomu oslabljenom zdravlju u onoj liepoj, gustoj i mirisavoj borovini. Bio je naš Marko i uzor rodoljub. Tako da se svedjer zanosom i ugodnošću pripovieda, da u Brelima nema odmetnika poštenih načela pokojnog Pavlinovića, kojim načelim je naš Marko svedjer vieran bio i svoje Breljane u njima kriepio. Ako danas s Breljanim žalimo smrt poštenog i umnog glavara Marka Žamića, tješimo se opet tim, da nam je ostavio omladak: pet sinova, pet sivih sokolova, sve bolji od boljega, a svima prednjači naš vrli Don Ivan. |