|
Želeći
prikazati ženidbene običaje u Brelima saslušao sam priče starijih.
Evo nekih spoznaja koje sam zapisao i pripremio za objavu u našem
glasilu. Tematika je raznovrsna. Nisam mogao zahvatiti sve segmente i
svu širinu. Želja mi je potaknuti i druge da tragaju za novim
saznanjima.
Ljubav između cura i momaka, ostvarivala se u Brelima slobodnim
odabirom, bez prisile uz savjete roditelja. Može se reći, breljanski
su se brakovi sklapali dragovoljno, i iz ljubavi. Roditelji su željeli
da momak ili cura budu iz obitelji na dobrom glasu, po mogućnosti imućne.
Nisu izostajala ni "svitovanja" šire obitelji, glede izbora
životnog suputnika. Kad momak počne zagledavati cure, njegova bi se
rodbina propitivala o curi, curinoj kući, o njenoj čeljadi,
svojstvima njene majke (je li kao rodilja imala dosta mlijeka, da li
rađa mušku djecu, pazi li na svekra i svekrvu, da li je lajava), da
li netko od rodbine boluje od nasljednih bolesti i sl.
Momci bi cure upoznavali na plesu, u crkvi ili na dernecima (sv.
Stipan, sv. Duje, sv. Ilija, Gospe od Zdravlja, Gospe od Karmena, sv.
Juraj, sv. Ante i sv. Bartul, sv. Ivan itd.), koji su se štovali u
Brelima i okolnim mjestima. Kad bi neki momak "zamjerio"
curu, s prijateljima bi odlazio, grupno, u curino selo na silo, prelo,
igranje šijavice ili balota. Mladež je nalazila način da se sretne
i progovori po koju riječ sa željenim osobama. Na plesnim zabavama,
momci bi se uvrijedili kad bi ga cura odbila za ples. Pojedinci bi,
curi, koja ga je odbila, branili plesati s drugim momkom, taj ples ili
cijelu večer.
Ponekad su roditelji (cure) bili nezadovoljni s izborom, jer je imala
više udvarača a nije, prema njihovu mišljenju, izabrala onog koga
su oni željeli. Ponekad su silom htjeli ostvariti svoju zamisao među
mnogobrojnim udvaračima. I u takvim okolnostima pobjeđivala je
ljubav. Dolazilo je i do otmice (umaknuća) cure. Voljeni momak bi se
potajno sastajao s curom. Noću bi s voljenim otišla u njegovu kuću,
bez obzira na želje roditelja. O svojim namjerama momak bi obično
obznanio svoje roditelje. Poveo bi nekoliko prijatelja i rođaka na
dogovoreno mjesto. Cura bi čekala s najnužnijom preoblakom, to pošla
u kuću momka. Dolazak u kuću bi se oglasio pucnjavom mačkula. To je
bio znak mjestu da je cura umaknuta. Curu bi dočekali roditelji mladića
i ostali ukućani, izljubili bi ju i primili kao nevjestu. U to svrhu,
bila bi pripravljena večera za ukućane i najbližu rodbinu. Kod
odlaska na spavanje mladenci bi išli spavati u isti krevet, kao pravi
muž i žena. Tako se mlada ne bi mogla vratiti kući jer bi bila
sramota za nju, njene roditelje i rodbinu. Sutradan bi domaćin otišao
curinoj kući i obavijestio njene roditelje da je cura kod njih, da su
spremni za izmirenje i vjenčanje. Vjenčanje i pirovanje bi se
obavilo naknadno prema dogovoru. Ovakav način "odvođenja"
mlade, crkva nije odobravala. Smatralo se to velikim grijehom. Na vjenčanju,
mlada nije smjela nositi krunu na glavi, jer je djevičanstvo
izgubljeno prije oprosta i Božjeg blagoslova. Ovakvi slučajevi su se
dešavali rijetko.
Uglavnom su se vjenčanja obavljala i do njih dolazilo na zadovoljstvo
roditelja cure i momka. Mladić bi dolazio u kuću cure, na silo
mjesecima pa i godinama. Cijelo je selo i okolica znala da je cura
zaprošena i da joj momak dolazi u kuću. Nedjelja je bila dan prošnje
i zaruka. Momak bi sa svojim ocem dolazio u djevojčinu kuću. Za
zaruke su donosili obvezno prsten a i druge nakite (ogrlice, broševe)
od zlata. Zaruka je bila simbol vjernosti. Dobiveni nakit zaručnica
je stalno nosila na sebi kako bi se vidjelo da nije slobodna. Ako bi
došlo do preljuba cura bi nakit i prsten vratila. To je bila velika
sramota. Nakon zaruka, momak bi redovito dolazio u djevojčinu kuću.
Obitelj bi ga primala kao svoga člana.  Dolazio bi, curi, redovito
srijedom i subotom. Lijepo bi ga primali pa i bolje častili prema
mogućnostima. Dok bi momak bio na silu, roditelji cure bi nastojali
biti u blizini, oni ili netko od ukućana. Kad bi roditelji, ranije,
pošli na spavanje, obvezu motrenja preuzela bi baka, koja bi ostajala
uz njih, dok je mladić tu. Baka bi skraćivala vrijeme prelom kudilje,
pletenjem na igle ili gargašanjem vune. Budno oko starice pratilo je
svaki njihov dodir. Obavljala je svoj posao, obično, pripremala dotu,
uža, vreće, torbe, zovnice i čarape. Vrijeme vjenčanja brzo je
dolazilo. Dok bi slaba vatra na kominu svjetlucala i mali stinj u
petrolejki davao slab sjaj, ponekad bi odmakla noć, umor i san
prevario baku. Tada bi mladi mogli izmijeniti koji dodir ili poljubac.
Baka bi kratko trepnula pa opet oprezno. Strahu nikada kraja, baki ni
mladima. Nakon djevojačke prošnje, zaruka i sila dolazi na red pir i
vjenčanje. Na dogovor za pirovanje dolazi otac mladoženjin. Ako otac
nije živ, ulogu preuzima stariji brat, stric ili ujak. Utvrđuje se
kako će se pir organizirati, hoće li biti šala, kad će se dota
nositi i ostale potankosti. Po dotu obično su išli brat i sestra
mladoženjini te nekoliko mladih ženskih osoba. Ako bi cura bila iz
imućnije obitelji u doti bi imala škrinju i komodu. Tada bi išla
dva ili četiri momka koji bi to nosili. Vjenčanja su, najčešće
bila nedjeljom. Prvotno bi bila napovijed (obavijest svećenika o vjenčanju
s oltara), tri nedjelje za redom, a zatim vjenčanje i svadba.
Da bih, vjerodostojnije, opisao običaje pri ženidbi poslužit ću se
pričom o ženidbi Stipe Škrabića zvanog Pope i Milke-Tereze Utrobičić
zvane Mika sa Slimena, koja je obavljena 25. studenoga 1928. godine.
Davne 1927. godine, održane su, uz rijeku Cetinu na cesti između
Pavića mosta i Kraljevca, automobilske trke. Pojava prvih automobila
koje su mještani nazivali benzina bila je za cijeli ovaj kraj
atrakcija. Automobile i trku, tih novih konja, došla je vidjeti mladež
i stariji, iz okolnih seta. Među njima Breljani i Slimenjani. U grupi
posjetilaca iz Brela bili su Ivan Brko, Ivan Lukiša, Jerko, Jozo,
Stipe Popo Skrabić, Branko i Dinko Zubanović. Breljani su stupili u
razgovor s mještanima iz zaseoka Utrobičići rođacima Iana Škrabića
Lukiše. U grupi Utrobičića bili su i Marin, Jere, Mandina i Mika.
Tada je Popo zapazio mladu Miku, koja mu se svidjela to se za nju
odmah stao raspitivati preko Dinka Zubanovića. Slimenjani su shvatili
da za Miku pokazuje interes Dinko, to su je zafrkavali.
Nakon nekoliko dana nagovori Popo Lukišu to pođu na Slime u Utrobičića
kako bi stupio u kontakt s Mikom i bolje je upoznao. Lukiša pristane,
te se jedne večeri nađoše u kući Jure i Mile Utrobičić. Tu je
posjetu Popo iskoristio, porazgovarao s Mikom i dao joj do znanja da
mu se sviđa i da bi želio da mu bude cura. Shvatili su i domaćini
razlog posjete. Popo i Mika su se od tada zajedno viđali u crkvi, na
dernecima i na plesovima. Veza se i ljubav stalno povećavala. Popo
je, jednoga dana, upoznao njene roditelje s namjerama. Od tada svake
subote i nedjelje dolazi na silo kod Mike u kuću, a ponekad u Dovanj
gdje je Mike čuvala ovce. Nakon nekoliko mjeseci Popo je rekao Mikinu
ocu i majci da će doći kod njih njegov stariji brat Mate (Macuka) i
majka Tomica i da bi zaručio Miku. Mikina je majka spremila bogatu večeru
za prijatelje iz Prosika (Popu, brata mu Macuku, kao zamjenu za
pokonjeg oca Nikolu i majku Tomicu). Svi Utrobičići su radoznalo dočekali
nove prijatelje. U tijeku večere, Macuka uzme bukaru i nazdravi ukućanima
oko stola:
"Uzdravlje stari i novi prijatelji, pijmo u zdravlje vaše sestre
i kćeri i moga brata, da ih Bog sastavi u jedno ako je to od njega suđeno,
mi smo došli da vašu Miku isprosimo po želji moga brata Stipe. Ako
vi na to pristajete i ako je Mika zadovoljna mi je od srca primamo u
svoju kućnu zajednicu i neka od Stipe i nas primi obilježje".
Zatim je izvadio zlatni prsten, zlatni lanac s medaljonom i zlatnu
narukvicu. Majka Tomica dobaci jabuku nabivenu kovanim novcem, te sve
stave na sredinu stola. Mikin otac Jure prihvati bukaru i odgovori:
"Vaša ponuda je nama i cijelom zaseoku Utrobičića čast, ja
moja žena Mile i obitelj je prihvaćamo, ali ćemo još jednom pitati
moju kći. Čuj Mika evo dođoše naši prijatelji da to isprose,
Stipe je pošten i radišan od dobre obitelji, koja je u okrugu čuvena
kao kršćanska i poštena, te mislim da ćeš biti sretna i
zadovoljna uz pomoć Boga. Zato reci da li primaš obilježje koje Ti
daju a ono je vrijedno i dostojno, ako ga prihvataš moraš znati da
je zaruka simbol vjernosti i ljubavi, te da je velika obaveza za našu
obitelj".  Mika prilazi stolu i stidljivo reče: "Ja sam
sretna kad su moji zadovoljni, ja Stipu volim kao i on mene i prihvaćam
zaruku." Popo se digne uzme prsten sa stola i stavi ga na njen
prst, okiti je sa ostalim zlatoom i poljubi. U isto vrijeme obje
majke, otac, braća i stric povikaše: eto neka vam je sretno uz božju
pomoć. Stric uzme pušku i sa solara ispali metak u vis. Ispred kuće
zapucaše mačkule u znak zaruka. Nakon obznane, u kuću dolaze
susjedi, čestitaju roditeljima, braći, i mladima zažele dug život
i puno sreće. Od ove večeri Popo učestalije dolazi kroz Prosik na
Slime, svi ga časte kao budućeg zeta, a u kući mlade čeka ga večera.
Za njega je bilo čega nije bilo za ukućane. Na Slime, u jesen 1928.
godine dolazi Popo s braćom Matom, Dujom i Antom ugovoriti vjenčanje.
Dogovorili su:
- da se vjenčanje održi 25. studenoga u crkvi Sv. Ivana na Slimenu,
- da se u nedjelju reče napovid u obje župne crkve,
- koliko će iz Prosika doći svatova i koliko će svatova pratiti
mladu,
- da će, u subotu, prije vjenčanja doći kar s pratnjom po robu,
- darove za kumove i starog svata,
- šale i pošalice koje će se izvoditi na piru,
- trasu puta za svate.
U kući mlade vrše se ubrzane pripreme: sprema se i pakira roba,
kupuje se skrinja, komo i spavaća soba. U posebne kove za nošenje,
pakiraju se sukanci, kuverte, bijci, zovnice, torbe, čoja, sukno, užad,
vriće, lancuni, intimele, košulje za darivanje i rublje mlade.
Istovremeno, u kući mladoženje vrše se pripreme.
Gazda kuće je izvršio raspored poslova i zadužio braću, izabrao
svatove. Dogovoreno je da se pozove najbolji kuhar u Brelima Marko
Kristić i njegova kći Mare, te da oni naprave jelovnik i odrede
potrebnu količinu hrane koju treba pripremiti. Brat Duje neće ići
na Slime već će u kući primati goste, brinuti se o pečenju i
pripremi hrane. Pomagat će mu nevjesta Mare (Kristuša) i supruga
Milka. Za svirača harmonike pozvan je Viktor Kristić, Macuko će
biti stari svat, a brat Ante sa suprugom Slavkom će obnašati
funkciju djevera. Za barjaktara je određen Popin nećak Marin Macukin.
Nedjelju prije vjenčanja Popo i Mika su obavili vjeronauk i ispovijed
u crkvi Sv. Ivana, a Popo je donio od svog župnika pismo iz kojeg je
bilo vidljivo da nema zapreka za vjenčanje, te da je izmirio sve
obveze.
U subotu, 24. studenoga 1928., iz Prosika na Slime dolaze predstavnici
obitelji po robu i namještaj s karom Mije Tomaša. Vozači su bili
Marin Tomaš i Stipe Ursić. Od obitelji, brat Ante, supruga mu
Slavka, te nećakinja Nede Macukina. Istovremeno, u kuću mladoženje
navraća dosta ljudi, donose poklone, uzvanika i čeka se dota mlade.
Posjetioci su bogato ugošćeni. Za poklon mladima, kupovao se neki
predmet za domaćinstvo, par domaćih kokoši, pršut, janje, duzina
jaja, pogača, prošek i sl. Svatko prema svojim mogućnostima.
U nedjelju, iza sedam sati, u Nikolinu kuću su počeli pristizati
pozvani svati. Svi su počašćeni pićem, suhim smokvama, ratlukom i
crnom kavom. Pršuta i sira na stolovima je bilo u izobilju. Stari
svat je objasnio običaje na Slimenu koji su obvezni za sve svate. Na
čelu kolone nosio se barjak s hrvatskom zastavom na čijem je vrhu
bilo koplje s tri vrška, na koja su nabijene jabuke. Prema sjećanju
učesnika u svatovima su bili: Ante, Slavka, Marin, Nede, Niko i
Macuka ukućani, Jozo i File Zelušini, Ivan Lukiša, Brko, Jerko,
Slavko Škrabić, Branko i Dinko Zubanović, Jakov Jakir, Marko i Mile
Zelić, Vice i Ive Carević, Stipe i Jele Zelić, Petar i Matija Marušić,
zetovi i sestre mladoženje. Popini su kumovi bili Stipe Ursić Prcvar
i Dinko Zubanović, a Mikini su kumovi bili Filip Kuzmanić i Petar
Marušić. Svatovi su sa sobom ponijeli nekoliko boca rakije i veliku
buraću vina kako bi mogli ponuditi sve one koje sretnu na putu, a
posebno pristigle kroz Slimenske zaseoke. Pojedini su svati bili
odjeveni u narodnu nošnju. Posebno se isticala File Škrabić (šotana,
traversa, jačerma izvezani okićena tokama i sl.). Ante i supruga mu
Slavka bili su obučeni u modernu odjeću koja se u to vrijeme nosila
na zapadu. Ante se neposredno prije pira vratio iz Amerike. Na putu
kroz Čokiće, dočekale su ih zapreke koje je postavila mladež, za
šalu. Uz čašćenje i nadmudrivanje nastavili su veselo put. Na
ulazu u Utrobičića dvor bilo je zabave i šale. Svatovi su susreli
starijeg čovjeka sa velikim brkovima i bijelom bradom od vune do
pasa, crnim naočalima. Na glavi kapa od janjeće kože. Za pasom
kubura i zagrnut kabanicom. Kad ga ugleda stari svat, zaustavi svatove
i nazove. Dobra ti sreća prijatelju! "I vama neka bude sreća
kuda ste se podigli u tako velikom broju? Kakva vam je namjera da
dolazite u naš dvor?" Macuko odgovori striče ili novopečeni
prijatelju, naša je namjera poštena. Došli smo po nešto što nama
pripada ali se nalazi u vašem dvoru! "Nešto nije u redu. U našem
dvoru nema ništa tuđe, samo je naša čeljad i naša imovina."
"Mi smo došli tražiti jedno šiježe, tražili smo ga okolo,
neki ljudi su ga vidjeli u vašem dvoru." To se ne može
vjerovati, možda ste vi ajduci pa hoćete orobiti Utrobičiće. Zvat
ću đendare i sve vas staviti u zatvor na Zadvarje. Stari svat je
objasnio da to nije njihova namjera već da pošteno dolaze u dvor:
"Čuli smo da među vašim stadom ima i ono što pripada nama, pa
ćemo provjeriti i pošteno se vratiti u Prosik". Dok traju
pregovori, uokolo je veselo, časte se svati s mještanima, slušaju
šale. Napokon, stric odluči pustiti svate u dvor, uz objašnjenje da
je prepoznao Lukišu i da će ih zahvaljujući njemu pustiti. Svatovi
uđoše u dvor gdje ih dočeka mnogo naroda. Na kući su zatvoreni
prozori i vrata.
Ulaz čuva straža kako svati ne bi ušli u kuću i izveli mladu. To
je bila sramota. Kuća je puna djevojaka i mladih nevjesta. Ispred
vrata, domaćin kuće sa svojim pomoćnicima.  Dok su se svati
pozdravljali s domaćinima i nazdravljali s pićem koje je bilo
pripremljeno na stolovima po dvoru, stari svat prilazi domaćinu i šala
se nastavlja. "Dobra srića domaćine." "Bog i srića
vama, odakle vi brojni i dični?" "Evo domaćine i
prijatelju iz daleka, iz Prosika. Obilazimo svaki slimenski zaseok
koji nam je bio na putu pa navratismo i do vas. Tražimo najbolju ovčicu
kakve nema od Biokova do Mosora. Možda je u vašem dvoru. Poveli smo
i mi našega najboljega ovna da je on prepozna." "Odjeća
vas prijatelji odaje, to odjeća nije za čobane koji traže
ovcu." Ovakova i slična dobacivanja i razmjenjivanja šala,
trajala su i do pola Bata (kako na kojoj svadbi). Zatim se pristaje da
se otvore vrata i izvode cure, jedna po jedna. Starog svata se
upozorava da dobro pogleda i da pronađe svoju, ako je u kući. Sve su
to lijepe cure i uređene za pir. Stari svat pogledava jednu po jednu
pa veli: "To nije naša, to bi odgovarala mom Marinu, nije ni ova
ona bi odgovarala Ivanu", i tako redom dok ne iziđe Mika. Stari
svat je ugleda, pa uzvikne: "Evo naše, nismo izgubili vrijeme u
traženju uzalud, poznam je i najljepša je ovdje." Okrene se par
puta ispred djevera Ante. Svati se vesele, pucaju mačkule i puške.
Barjaktar razvija zastavu a mlada stavlja na barjak kokoš, ručnik i
čarape, zatim ga stavljaju na kuću na već pripremljeno mjesto,
barjak se mora vidjeti iz daleka kao znak da se to piruje. Domaćim
pozva svatove u kuću gdje ih čekaju djevojke sa spremljenim
cvjetovima od ružmarina za kićenje. Svaki svat, prema svojim mogućnostima,
daje prilog za cvijet. Djevojke časte svatove raznim pićem (rakija,
konjak, rum, vermut, kruškovac i dr.), suhim smokvama, suhicama,
orasima i bajamima. Domaćin nazdravlja starom svatu i svatovima i
poziva ih da sjednu za stol. Svati sjedaju po nekom nepisanom redu.
Domaćin pokazuje mjesta starog svata, kumova i mladenaca. Prije vjenčanja
mladenci razdvojeno sjede između svojih kumova. Na stolovima je
postavljen pribor za jelo, pomade domaćeg sira i pršuta. Pije se
vino čuvano za to prigodu. Poslije, cure iznose juhu, rižot, pečenje,
prošek i kavu. Hrane ima u izobilju. Goste se i oni koji nisu za
stolovima. Ispred kuće je mnogo ljudi. Svi se časte, jer je to želja
domaćina. Tijekom ručka izgovaraju se zdravice u stihovima, a zatim
bi se svi ustali s punim čašama, te bi zapjevali. Tada bi uzdignutih
čaša se napili posebno onaj, na kojeg se zdravica odnosila. On bi
morao popiti i čitavu čašu. U kuću je došao župnik za kojega je
bilo pripremljeno mjesto za stolom. Pri završetku ručka, župnik je
pozvao svate u crkvu na vjenčanje. Mlada se pozdravlja i ljubi sa
svojima, pita proštenje od oca i majke, a suze sretno teku. U crkvi
Sv. Ivana je velika misa i vjenčanje. Župnik drži propovijed o značenju
ženidbe. Daje preporuke Miki kako se treba ponašati u novoj župi i
obitelji. Tijek vjenčanja se obavlja uglavnom na isti način kao i
danas. Crkva je puna svijeta.
Bilo je i onih koji su morali ostati ispred crkve. Mještani
zagledavaju svatove i komentiraju. "Uda se naša Mika u bogatu
obitelj. Djeverovi joj trgovci i mesari, onaj jedan došao iz Amerike
ima butigu i gostionicu u Donjim Brelima, po odjeći se vidi da su
prava gospoda." Nakon završetka mise, svi su čestitali mladoj i
mladoženji, te su se svati zaputili prema Prosiku, ali, sada, u većem
broju. Oveću grupu svatova sa Slimena za Prosik predvodio je stariji
brat mladin Marin jer je stari svat zahtijevao da ih pođe što više.
U Prosik se mora stići prije zalaska sunca, o čemu brigu vodi stari
svat. Mladenci i svati su rado viđeni. Mještani ih svečano dočekuju
u svim slimenskim zaseocima i iznose buklije (preko ruke bijela tavaja
u ruci bocun vina ili prošeka poklopljen jabukom). Stari svat je dužan
prvi prihvatiti bukliju, zahvaliti domaćinu, a tada se časte ostali
svati. Na putu od crkve do iza Čokića kuća bilo je izneseno 16
buklija. Kad su svati došli ispred predjela zvanog Tisno, od svatova
se trkom odvojio Niko da odnese babi Tomici muštuluk. Ugledavši babu
reče: "Draga baba ti meni dobar dar ja tebi dobar glas".
Baba daruje Niku pripremljenim darom, a on reče: "Baba dobila si
nevjestu!" Preko Plane i kroz Tisno pjevale su se pjesme uz zvuke
harmonike. Ispod Čulka pa do kuće sve obitelji iz Prosika iznijele
su buklije. Predstavnici kuće su čestitali mladima i počastili
svate. Iznad kuće mladence sačekuje dosta djece i mladeži. Mika se
popne na teracu te djecu posipa sitnim novcem, orasima, bajamima,
suhim smokvama i bombonima, koje su djeca kupila. Pred kućom je dosta
svijeta. Na vratima kuće mlade su dočekali mladoženjina majka i
brat Duje, nevjeste Mare i Milka. Svi su oni, iza praga, klečali.
Ispred praga je bio pripremljen jastučić gdje će mladi kleknuti.
Mika i Popo priđu pragu, kleknu i sklope ruke. Mika veli: "Pitam
blagoslov u Boga pa u Vas. Jeste li mi kajali i primate li me?"
Oni su se digli i rekli: "Neka ti je sve blagoslovljeno i sretno,
Bog Ti bio u pomoći." Mlada ih je poljubila. Zatim je uslijedilo
veselje. Stari svat zapovijedi domaćinu Duji da iskuša mladu. Dadoše
joj jabuku koja je bila nabivena kovanim novcem da kuća nikada ne
bude bez novca i da u kući bude blagoslov. "Baci jabuku preko kuće
da vidimo, da nisi sakata i je li ti jaka ruka desnica." Mika
uzme jabuku i baci je preko kuće, djeca za njom potrčaše, najbrži
bijaše Tone koji je sav sretan zgrabi. Domaćin je pozvao svatove u
kuću gdje ih je dočekala bogato pripremljena večera. Jelo se, pilo
i pjevalo duboko u noć uz zvuke harmonike. Na kraju je mlada darovala
kumove i djevere košuljama, čarapama i maramama, a svekrvu posebno.
Svatovi su se počeli polako razilaziti a mlade su ispratili na
spavanje. Ujutro, mlada se ustala prva. Išla je po vodu na bunar to
pomela dvorište. Dočekuje svekrvu i djevere to im polijeva vodu za
umivanje i daje ručnik.
Nakon sedam dana u Prosik je došla obitelj mlade: majka, otac i brat
Marin sa suprugom, na izvod. Prisustvovali su svetoj misi u staroj
crkvi Gospe od Zdravlja i s rodbinom domaćina se bogato gostili.
Gosti sa Slimena su se raspitivali kako se mlada snalazi u novoj
obitelji.
U Prosiku je Mika živjela i radila, voljela ljude i poštivala Boga,
muža i ukućane. Bavili su se zemljoradnjom i stočarstvom. Dolaskom
Mike, Gornja Brela su dobila narodnog ljekara i travara, koji je uspješno
liječio životinje od svih bolesti. Posebno je uspješno sastavljala
slomljene kosti nogu, sanirala ujede zmija iglom i šapljanjem. Malo
čudno ali istinito! Danas se čuje uzrečica: "Zmija te ujela pa
ti Mika šapljala." Mika i Popo su odgojili četvoro djece,
zapamtili osmoro unučadi i dvanaestoro praunučadi. U braku su sretno
živjeli 64 godine. Popo je umro 18. veljače 1993., a Mika dvije
godine poslije, 28. ožujka 1995. godine.
Napomena: Iz izvornog znanstvenog članka, izdvojio sam dio sadržaja
koji se odnosi na dopisivanje breljanskih župnika s biskupom
Stjepanom Blaškovićem a koji govori o slobodnom odabiru, kod udaje i
ženidbe u Brelima 1768. i 1769. godine. U pismima ima vrlo
zanimljivih podataka koji oslikavaju život toga doba. Vezani su za
ovu tematiku to ih navodim:
(271) 26. IV. 1769. Don Pavao Ursić pita za savjet da li može vjenčati
Antona Vilovića s Cvitom Kupičić, koju je poštenim načinom
prosio, ali se njezini roditelji protive, pak je pobjegla u drugu kuću.
(282) 16. V. 1769. Don Pavao Ursić, župnik moli biskupa da razvidi i
presudi u slučaju njegova sinovca Matije i Jurke, koja je došla za
nj obostranom voljom, ali se boji nesreće, jer Topići žestoko
prijete.
Veza pismo br. 317.
(301) 1. VIII. 1769. Don Pavao Ursić javlja biskupu da je Lucija Ribičić
po svojoj volji pošla za Iliju Vilovića, jer su je htjeli udati
protiv njezine volje za druge. Sad stoji odjeljena u poštenoj kući,
a mladenci nisu u rodbinstvu, pak neka biskup odluči što mora učiniti.
(317) Kapelan don Frane Madirević pita biskupa što ima činiti u slučaju
Jurke, kćeri Ivana Kupičića, koja je preko svoje volje primila
znamenje od Antona Topića, a kasnije se slobodno zagledala s Matijom,
pok Mije Ursića, koji, čujući da je Topići kane silom odvesti, sam
ju je odveo i smjestio u poštenu obitelj. Što se pak Topić u
biskupskoj kancelariji tužio da je dao djevojci novac (7 groša, 3
fibre i 4 soldina) ona se zaklinje da nije nego 4 petice u srebru i 2
petice u robi, a ona je njemu dala toliko uzdarja u robi.
(331) 18. X. 1769. Don Pavao Ursić javlja biskupu da idu k njemu
Anton Lisić i Mande Mlikotić, koji se žele vjenčati, a roditelji
djevojke se protive. Zbog toga je sama bila pošla u momkovu kuću, a
župnik ih je rastavio i djevojku smjestio u drugu, poštenu kuću.
(353) 11. XI. 1769. Don Pavao Ursić šalje biskupu Cvitana Bartulovića
i Mandu Bakula, koja je zbog bratova protivljenja sama otišla k
momku. Ujedno moli da im oprosti dvije napovidi. |
