IZ POVIJESTI

ŽIVOT I RAD JEDNE TEŽAČKE OBITELJI U BRELIMA NAKON 2. SVJETSKOG RATA

OPIS RADOVA U PROSJEČNOJ BRELJANSKOJ OBITELJI NAKON II. SVJETSKOG RATA
Zbog lakšeg slijeda, opis započinjemo s vremenom kada je bilo najmanje obveza izvan kuće u odnosu na godišnje doba, a to je kraj ljeta - mjesec rujan.
Početkom rujna je osim svakodnevnih kućnih poslova, bilo relativno malo radnih obveza vezanih za poljoprivredu, odnosno gospodarstvo, tj. malo radova u polju do početka jematve (a to je period od 20. rujna).
Glavnina poslova je bila priprema konobe i suđa za berbu grožđa, što je bio uglavnom muški dio poslova. U obim poslova za pripremu jematve su spadali slijedeći radovi: pregledavanje bačava i eventualno skidanje vinskih naslaga - kristala (striša) u bačvi, popravak obruča, čepova, pranje i zatapanje bačava i ostalih pomagala (bigunaca, kaca, livadura, vinotoka, šešula, dižvi, badnjeva, kadnjeva, vidara, turnjeva i sl.) Osim toga trebalo je prekontrolirati broj i kvalitetu mišina, krtola, kova, sepeta, kašeta, uzica, trtajuna i drugog što je bilo potrebno nositi u vinograd.
Žensku dio čeljadi je, osim svakodnevnih poslova, sa prvim danima rujna odlazio na pranje zimske posteljine na morsku obalu. Tu bi se uglavnom prala vunena tuba i to su sukanci, bijci, dijelovi osobne vunene odjeće i sl. Osim čistoće, drugi bitan razlog za pranje robe na izvorima žive vode je bila i štednja kišnice u gustirnama, koje nije bilo u izobilju, a naročito za vrijeme sušnih ljeta.
Potrebno je opisati i poslove ženskog dijela obitelji koji su se obavljali svakodnevno i kroz cijelu godinu.
Obim poslova koji su sačinjavali dnevnu obvezu sastojao se u slijedećem: nakon ustajanja je slijedilo spremanje doručka. Najprije bi trebalo upaliti vatru bilo da se upotrebljavao komin ili špaker (šporet) a u oba slučaja su se koristila drva. Nakon toga trebalo je pomusti kozu ili ovcu kako bi se skuhalo mlijeko i kava (kavom se smatrao nadomjestak, DIVKA ili KNEIP ječmeni pripravak), ili popara tj, kruh na vrućoj vodi začinjen uljem. U međuvremenu je trebalo nahraniti živinu: mazge, magarad, koze, ovce, svinje, kokoši i sl. Ukoliko bi u obitelji bio veći broj ženskog osoblja, trebalo je izvesti životinje na pašu, da bi se uštedjelo što više zimnice odnosno trave koja je bila pohranjena u pojati (štali).
U prijepodnevni dio obveza spadalo je miješenje i pečenje kruha bilo na kominu, a krušnoj peći ili pećnici.
Ostali dio prijepodneva trebalo je posvetiti djeci ili ostalim tekućim poslovima, krpanju odjeće, pranju, peglanju, šivanju i sl. Nakon toga slijedila je priprema i kuhanje ručka ili užine. Poslije ručka je trebalo pospremiti posuđe, kuću, nahraniti stoku to ponovno nastaviti i završavati započete poslove kao što je spomenuto pranje rublja i odjeće koje se obavljalo ručno u vidru - drvenoj posudi na koju bi se naslonila daska. U vrijeme oskudice za pranje robe koristio se lug koji se kuhao i u toj otopini se iskuhavalo i ispiralo rublje. Uglavnom, osnovno sredstvo za pranje rublja bio je sapun koji je pripravljan jednom ili dvaput godišnje (prema potrebi) u svakom domaćinstvu. U ostalom dijelu dana je trebalo pripremiti večeru to nakon toga pomoći djeci u domaćim zadaćama (ako bi bilo vremena nakon toga nešto presti, plesti džempere, bičve, rukavice i sl.).
Tako je uglavnom izgledao uobičajeni radni dan za domaćicu ili drugu žensku osobu u jednom domaćinstvu ako nije bilo drugih obveza vezanih za poljoprivredu. Priprema dnevnih obroka, osim već spomenutog doručka, se sastojala uglavnom od nemesnih namirnica zasađenih na domaćinstvu, u to su spadali: kupus, bob, fažol, rodakva, slanac, sočivica, sočivo, rožnjač i sl. Mesna jela su se pripremala obično nedjeljom ili povodom nekog blagdana, najčešće sušena svinjetina uzgojena u domaćinstvu, povremeno kokoš ili riba koju su donosili u selo ribari i prodavali, a rijetko svježe meso, samo povodom svetkovina, opet zavisno o materijalnoj mogućnosti domaćinstva.
Ostali dio dnevnih ženskih poslova za jesenski period bila je i priprema zimnice, u što spada sječenje jabuka za sušenje, berba bajama, sušenje smokava, pravljenje konzerve od pomidora, marmelada od šapurina - šipka itd.
Isto tako je trebalo izvršiti dopunu zimnice za stoku u ovom periodu, u to spada skupljanje jabuke, manjenje smokovine i sušenje, manjenje grma, (jasen i dr.).
Ako bi ostao koji dan neiskorišten do početka berbe grožđa onda bi se to vrijeme koristilo za čišćenje maslina, višanja i dr. voćaka. Oko 20. rujna, zavisno o dozrijevanju, počela bi berba grožđa, u koju se uključivala cijela obitelj. Berba bi trajala oko dva tjedna i malo koja obitelj da nije imala određene količine vina za prodaju.
Glavni dio jematve je bio donijeti grožđe do konobe što se obavljalo na mazgi ili magarcu. Ostale radove žitelji bi dovršavali kod kuće, u konobi, rasterećeni briga o eventualnom nevremenu, kiši ili buri.
Po završetku jematve tj. u drugom dijelu listopada slijedilo je pečenje rakije za što je bilo potrebno pripremiti drva. Ovaj posao je trebao biti brzo obavljen. Nakon rakije je slijedilo čišćenje preostalog dijela višanja i dr. voćaka. Zatim je trebalo izbaciti gnoj iz staje i iznijeti ga u vinograd, što se obavljalo pomoću mazge ili magarca. Za ovaj dio poslova trebalo je planirati oko tjedan dana ili nešto više. Navedeni poslovi su bili gotovi do konca listopada.
Tada je bilo vrijeme za početak berbe maslina, ćije pripreme nisu zahtijevale veće angažiranje. Berba je trajala oko 7-10 dana, zavisno od uroda. Po završetku berbe pristupilo bi se odmah preradi u turnjevima koji su bili vlasništvo pojedinih obitelji, a na kojima se za obradu koristila fizička radna snaga. Dakle, primitivan način prerade.
Druga polovina studenoga se koristila za pripremu drva za ogrjev, u to je spadalo obaranje stabala (uglavnom se koristila borovina) zatim donošenje u većim komadima na mazgi ili magarcu kući, potom piljenje - ručno na manje komade i cijepanje za loženje. Ostali dio poslova koji su se obavljali u studenome su zasipanje maslina ili loza - vinograda (zagnajanje).
U tom periodu, u većini slučajeva, bilo je obilnijih oborina, pa bi se takovi dani koristili za izradu opanaka, popravak alata, nasađivanje držala, oštrenje (šiljenje) takalja, popravak međa (zidova) na vinogradima i sl., dok bi ženski dio obitelji osim svakodnevno spomenutih poslova, preo, pleo, šio, krpao odjeću itd.
Isto tako jedan od glavnih poslova za studeni i prosinac je bio "rizanje loze". Odrezano lozino pruće se upotrebljavalo kao hrana za konja, mazgu ili magarca. Poslovi navedeni za studeni, ako nisu završeni, nastavljali bi se u prosincu.
Potrebno je navesti neke poslove koji su obilježavali prosinac. Izuzetan događaj bio je klanje svinja (gudana), što je trebalo obaviti svakako prije Božića, a isto tako je trebalo iskoristiti hladnije, burno vrijeme. Još jedna posebnost koja je kao i prethodna spadala u tradiciju su predbožićne posjete iz unutrašnjosti Dalmatinske zagore ili južnog dijela Bosne (Livno, Duvno). Posjete su vremenom prerasle u prijateljstvo koje se godinama nastavljalo. Osnova takvog odnosa bila je razmjena dobara - brašno ili žito za vino, rakiju, sol ili ulje, što je postupno prešlo u gotovinsko plaćanje, tj. u prodaju za novac.
Kroz studeni i prosinac uglavnom su ljudi ili trgovci iz navedenih krajeva dovozili zaprežnim kolima sijeno za dopunu zimnice za stoku. Nekolicina starijih Breljana koji su znali guslati uzimali su (krišom) dlake s konjskih repova za izradu struna za gusle.
Vrijeme Božićnih praznika je spadalo u najsvečanije i najdraže vrijeme u godišnjim zbivanjima, koje se uglavnom provodilo u obiteljskom krugu, a ujedno je značilo predah za naredne obveze.
S obzirom na godišnje doba, siječanj je mjesec povremenih poslova kad su u pitanju radovi u polju. Ukoliko bi vrijeme omogućavalo neke aktivnosti pristupilo bi se pripremi vrtala za sadnju boba, kapulice, repe, ujedno i nastavak zasipanja vinograda, rezidba loze, čišćenje voćaka i maslina, zavisno veličini imanja. Osim navedenih poslova treba spomenuti posipanje umjetnog gnojiva, okopavanje maslina. U svim spomenutim poslovima učešće ženskog dijela obitelji bilo je neophodno osim u kopanju. U danima nepogodnim za radove u polju obavljali bi se tekući kućni poslovi ili neki popravci, kao npr: izrada užadi, popravak samara, sušenje i briga oko mesa, pripremanje mišina, pretakanje vina, itd.
Početak veljače je značio i postupno popuštanje hladnoće, a ujedno i povećanje obveza izvan kuće. Tako bi se svaki povoljan trenutak koristio za najaktivnije radove u vinogradu, kao što su završna faza rezidbe, kopanja i raskopavanja. Kod nekih obitelji period kopanja vinograda i maslinika trajao je i dva do tri tjedna, zavisno od veličine imanja i broja muškaraca sposobnih za kopanje. Ako bi neka obitelj sa skromnijim imanjem imala vise muškaraca, onda i bi oni nezaposleni kod kuće odlazili na dnevnice kod drugih seljana. Po završetku navedenih poslova u maslinicima i vinogradima, početkom ožujka je trebalo pripremiti vrtle za sadnju povrća, te istu obaviti. Najviše prostora je trebalo za sadnju krumpira, zatim i ostalog: kapule, luka, blitve, fažola, mrkve, paprike, pomidora i sl.
Kroz ožujak je vegetacija već uznapredovala tako da je početak travnja zahtijevao veće angažiranje u vinogradu. Tada je trebalo obaviti prvo sumporavanje loze, zatim kroz razvoj, podbiranje ili plijevljenje, takljanje, vezivanje, a potom i polijevanje radi zaštite od bolesti (mače, peronospore).
Period od ožujka do lipnja spada u vrijeme najopsežnijih godišnjih aktivnosti u poljoprivredi. U svibnju se osim navedenih poslova oko zaštite vinograda, pristupa i raskopavanju prije čega je prvo kopanje obavljeno "na stog".
Faza tih radova bi potrajala do početka lipnja. Nakon toga uslijedilo bi branje buvača (buhač), okopavanje krumpira, dodatno vezivanje loze - najdalje do 20. lipnja. Tada nastupa za mnoge, možda najteži dio poslova - berba višanja. U periodu berbe dodatne poteškoće je često izazvala bura jer bi obarala plodove ispod stabala. Od ovih poslova nitko od članova obitelji nije mogao biti izuzet, jer su osim ukućana bili potrebni i dodatni berači, za što su bili angažirani školarci iz Zagore. Prodaja višanja obavljala se različito, što je zavisilo od potrebe tržista, a najčešće kao svježi proizvod. Najmukotrpnije je bilo sušenje plodova, što se obavljalo kod kuće iznošenjem plodova na sunce. Taj proces je često remetila kiša, dodatno otežavajući ionako težak posao. Polusuhi proizvodi očišćeni od nečistoće (lišća, kamenčića), spremljeni u bačve čekali su termin prodaje. Prosječni prinos po obitelji kretao se, zavisno od godine, oko 30 kvintala ili čak i više.
Završetak berbe bi bio uglavnom sredinom srpnja. Istovremeno ili neposredno nakon višanja brale su se jabuke od kojih bi se kvalitetniji dio odvojio za prodaju kao svježe voće, uglavnom su se odvozile u Split ili Makarsku. Manji dio jabuka rasijecao se na manje komade kako bi se lakše isušile na suncu, a spremale su se za zimnicu.
Naredni posao je bilo skupljanje trave-sijena za stoku. Ovaj posao je spadao u ljetni period koji je po svojoj prirodi vrlo neugodan zbog vrućine. Osim toga veći dio košenja trave i sušenja sijena se obavljao u Gornjim Brelima i Zabrdom.
Svakako moramo spomenuti i vršidbu raznih žitarica koja se izvodila tovarnom stokom na guvnu (gumnu). Ako su količine bile manje, tada se vršilo ručnim alatom zvanim cipci. Isti je služio i za vršidbu grahorica (slanca, rožnjača, sočiva).
U međuvremenu ili nakon skupine intenzivnih i obimnih poslova trebalo je sakupiti dozrelo povrće (krumpir, kapulu, luk), razabrati ga i sortirati, kapulu oplesti te spremiti na mjesto gdje će što dulje trajati.
Do početka kolovoza iz navedene skupine poslova ostalo je nekoliko polijevanja loze radi zaštite. Nakon toga kroz kolovoz je slijedio zasluženi predah. Za neke članove obitelji je bio polovičan ili povremen jer bi trebalo stvarati nove zasade, širiti imanje, a to je značilo - krčiti ledinu. Taj rad bi se obavljao uglavnom od 05.00 do 10.00 sati izjutra dok bi bilo podnošljivo s obzirom na vrućine.
Tijekom kolovoza, u nedostatku primarnih poslova, bilo je korisno čišćenje terena u šumi (borovini), za lakše skupljanje lažine, što je bilo moguće uraditi do prve bure koncem kolovoza, odmah potom i samo kupljenje lažine. Lažina je služila za prostirku pod stoku, a od nje bi se napravio gnoj koji se opet upotrebIjavao u vinogradima i maslinicima.